Beograd, 25.06.2018. Srpsko pravosuđe često je pominjano u saopštenjima Nezavisnog policijskog sindikata Srbije (NPSS) i to ne baš u pozitivnom svetlu, a u poslednje vreme i praktični primeri govore u prilog tome. U ovoj situaciji NPSS ne štiti samo prava policijskih službenika već i svih naših građana, koja su postupanjem pravosudnih organa očigledno ugrožena.

Gotovo svaki incident koji se u poslednje vreme odigrao u našoj zemlji i rezultirao fizičkim ili obračunom vatrenim oružjem ima zajedničke činioce: pravosuđe, višestruki povratnik, sporazum o priznanju krivice. Najsvežiji primer je slučaj u Nišu, kada je I. Pavlović (32) automatskim oružjem ranio nekoliko ljudi ispred noćnog kluba, a među njima i policijske službenike koji su intervenisali. Ono što se u prvom mahu nije znalo, ali nas više ne iznenađuje, jeste da je Pavlović pre dva meseca zahvaljujući odluci Višeg suda uslovno izašao iz zatvora u kome je do decembra trebalo da služi petogodišnju kaznu za 10ak krivičnih dela. Da nije bilo spremne i hrabre reakcije kolege Milana Miloševića, ko zna kako bi se ceo događaj završio.

Slabost pravosudnog sistema ovih dana nije samo vezana za događaj u Nišu. Prebijanje fudbalskog reprezentativca i njegovih rodjaka u Kragujevcu takodje je rezultat diskutabilnih pravosudnih odluka. Ponovo se radi o višestrukim povratnicima i miljenicima pravosuđa, ali je reagovalo Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal i otvorilo istragu u Osnovnom sudu zbog spornih odluka o oslobađanju počinilaca za više krivičnih dela. Obzirom da nisu ovo jedine sporne odluke koje krase srpsko pravosuđe, očekujemo da se Specijalno tužilašvo ovim pitanjem pozabavi na nivou cele zemlje, a ne samo grada Kragujevca.

Sa druge strane protekle nedelje izrečena je presuda policijskom službeniku Milošu Grandiću koji je optužen za ubistvo u pokušaju. Upućeni u slučaj znaju da je nakon saobraćajnog incidenta 2014. godine muškarac metalnom teleskopskom palicom zadao više udaraca po glavi Grandiću nakon čega se on legitimisao i posegao za vatrenim oružjem kako bi sprečio dalje batinanje i naneo mu lakšu povredu u vidu ogrebotine. Paradoks je da je Milošev brat Vladimir mučki ubijen na dužnosti od strane zatvorskog begunca koji je za to delo dobio minimalnih 20 godina. Pre toga još jedna tragedija zadesila je ovu policijsku porodicu kada je njihov otac nastradao na dužnosti. Pitanje je da li je Miloš trebao da sačeka istu sudbinu ?

Gore navedeno pokazuje da je policijski službenik u srpskom pravosuđu pozicioniran daleko ispod kriminalaca i huligana. Ako ovakav tretman dobijaju oni koji predstavljaju državu, kako je tek našim građanima ? Mnogo je još sličnih primera koji govore u prilog našoj tvrdnji da Ministarstvo pravde i Ministarstvo unutrašnjih poslova moraju reagovati u cilju sveopšte bezbednosti.

Press NPSS