Beograd, 11.07.2020 godine

Koliko je „lako“ biti policijski službenik vidimo i po odnosu građana, a i vrha države i MUP-a  prema čuvarima reda i mira. Svedoci smo nemilih scena koje se dešavaju predhodnih dana na ulicama glavnog grada gde se policijski službenik svesno i namerno žrtvuje. Postavlja se pitanje: Ko profitira od povređenog policajca i ko svesno žrtvuje život i zdravlje pripadnika MUP-a? Još koliko policajaca treba da strada da bi neko bio zadovoljan?

Nezavisni policijski sindikat Srbije (NPSS) oštro osuđuje svakodnevne napade na pripadnike policije od strane huligana koji koriste proteste građana kao izgovor da fizički napadnu i povrede policijskog službenika, ali isto tako osude idu i nadležnim rukovodiocima jer se ništa ne preduzima na zaštiti života i zdravlja policijskih službenika.

Ne ulazeći u domen politike i razloge svakodnevnih protesta građana, Nezavisni policijski sindikat Srbije kao organizacija koja postoji radi zaštite prava zaposlenih u MUP-u, oštro se protivi odlukama nadležnih rukovodioca i smatra da izbegavanje primene zakonskih ovlašćenja direktno ugrožava život i zdravlje zaposlenih. Ne sme se dozvoliti situacija gde huligani najgrublje narušavaju javni red i mir, uništavaju javnu imovinu, državne institucije i fizički napadaju policiju, a da policija ne reaguje i odbije napad od sebe i objekta koji obezbeđuje i na taj način spreči svako devijantno ponašanje.

Potpuno je svima jasno da policija u tom delu ima postupanje i obavezu koje se ogleda u primeni zakonskih ovlašćenja radi zaštite života i imovine i uspostavljanja narušenog javnog reda i mira na ulicama gradova. Baš kod primene tih zakonskih ovlašćenja nastaje i glavni problem. Svedoci smo da se skup pretvorio u satanizovanje rada policijskih službenika i konstantno omalovažavanje i osporavanje načina postupanja. Svi mi, obučeni policijski službenici i profesionalci, znamo svoja ovlašćenja kao i svoje obaveze. Kod tih ovlašćenja se postavlja jedno veliko pitanje. Ko dozvoljava da policijski službenici stradaju u tolikoj meri? Ko ne dozvoljava intervenisanje i postupanje policijskih službenika u njihovim ovlašćenjima?

Ne možemo, a da se ne zadržimo na ovom pitanju.

Policijski službenici, danima već, trpe ogroman pritisak u svom radu. Odbijaju konstantne i ozbiljne napade, uspostavljaju narušen javni red i mir, čuvaju institucije i imovinu, i najbitnije, pokušavaju da sačuvaju svoj život i svoje zdravlje kako bi svoj časni posao mogli da obavljaju još dugo i obezbede egzistenciju svojim porodicama. Primetno je da se intervencija policije svela na minimalno postupanje. Čak i laiku je jasno da policija ne koristi ovlašćenja data joj zakonom, već pasivnim reagovanjem ili uz minimalne reakcije, stoji kao odbrambeni zid između države i razjarene mase huligana. Na tom zidu, kao i nebrojeno puta do sada, stradalo je dosta kolega zadobivši mnoge, što lakše što teže povrede. Plašimo se da će se ovakvim postupanjem žrtvovati celokupna snaga i moć policije, gde će jedina žrtva biti podneta od strane policijskih službenika. A ti policijski službenici, to su sinovi i kćeri, muževi i supruge, očevi i majke, prijatelji, komšije, stanovnici i građani iste ove države.

Gospodine predsedniče, ministre, direktore, svi Vi koji odlučujete o tome da li nam dati zadatak da intervenišemo u skladu sa zakonom, onako kako policija sme i treba, ili da stojimo kao da nismo od krvi i mesa, setite se… Mi smo isti oni policijski službenici koji su svoje poslednje atome snage dali u pronalaženju devojčice koji je oteo takozvani Malčanski berberin. Mi smo isti oni policijski službenici koji su u stravičnim poplavama, požarima, smetovima evakuisali i spašavali mnogobrojne građane. Mi smo oni, koji skoro svakodnevno, ostaju duže na svojim smenama kako bi uradili više i završili sve zadatke. Koji smo uvek i u svemu bili tu za svakog građanina. Mi smo oni koji čuvamo mališane koji tek kreću u školu. Mi smo isti oni policajci koji su za vreme policijskog časa nosili našim penzionerima lekove i hranu. I mi ćemo to raditi kad god zatreba! Uvek ćemo biti deo države i naroda. Zato apelujemo, mislite i na nas. Mislite i na našu decu koja svakodnevno sa malih ekrana gledaju kako nekolicina mladića baca kamenice na njihove očeve i majke. Mislite na naše supruge, koje znaju da su se udale za heroje. Mislite na naše majke, koje su rodile časne sinove i kćeri i odgajale ih da čuvaju i sačuvaju domovinu. Ne trebate mnogo da učinite, dozvolite nam da se branimo i postupamo u skladu sa zakonom. Ispod naših znački kuca veliko patriotsko srce.

Mi naša ovlašćenja znamo, naša prava i obaveze. Bili smo uvek tu kada je bilo najteže. Bićemo i dalje. Apelujemo da se stane na put skupini huligana, ne ulazeći u razloge i povode njihovog ponašanja. Apelujemo da se policijski službenik ne stavlja kao odbrambeni zid. Apelujemo da nam se ne uskraćuje postupanje prema onima koji krše zakone i Ustav Srbije. Apelujemo i zahtevamo da se najstrožije kazne svi oni koji su napali policijske službenike, kao i oni koji su organizovali napade. Kao što ste mnogo puta izjavili javno – napad na policijske službenike je napad na Državu! Slažemo se. Država je jedna jedina i mora se braniti konstantno i svim zakonskim sredstvima.

Živela Srbija!

 

Press NPSS